Paggena:'A morte.djvu/17

Chesta paggena è stata leggiuta du' vote e mo è fernuta.
— 15 —

Crescenzo. Chesta è n’ata fissazione...

D. Sofia. Vattenne ca chillo è nu ’mbruglione.

Crescenzo. Pure chesto!

D. Sofia. Pecchè? Nun aveva ditto ca era gravidanza stu nturzore?!

Crescenzo. Tutte quante ponno sbaglià.

D. Sofia. Seh! Isso sbaglia, e io mme ne vaco ’o campusanto!


SCENA 3.a

D. Ferdinando e detti.

D. Ferdinando (dalla soglia) E’ permesso?

D. Sofia. Guè! ’E vuie stevemo parlanno...

D. Ferdinando. Forse per la bevanda, che é un poco amaretta?

Crescenzo. Già. Dice ca è troppo amara.

D. Ferdinando. Figlia mia, a la fine è nu calmante. E poi, come si dice?, amaro, tienelo caro!

D. Sofia. No... No... Io nun voglio niente cchiù! Voglio murì!

D. Ferdinando. Ma la scienza non lo permette.

D. Sofia. I’ ch’ata scienzia tenite vuie! Mm’avite pigliati pe’ prena, m’avite pigliata!

Crescenzo. Sufì! Sufì!... Accumminciammo!

D. Sofia. Vattenne, va te fa squartà tu pure!... ’O miedeco! E’ meglio ca ve mettile a fa ’o ferracavallo, mmece d’accidere ’a carna vattiata...

D. Ferdinando. Ma, don Crescenzo! Questo è troppo!